Svaki početak je težak.

Ono što ga čini još težim je potreba da se nešto opravda, u mom slučaju započinjanje pisanja bloga. Zaista, nemam neki pametan razlog zašto sam odlučila dijeliti svoje misli s vama. Iako sam naziv sugerira da će u ovom blogu biti riječi o politici, to zaista ne mogu obećati, pogotovo što se tiće politike u užem smislu. Kako sam podučena da nije sve politika, ali sve može biti - u ovom blogu negdje ću se doticati i političkih tema, ali najčešće van konteksta politike kao znanosti ili umijeća.

Na pitanje “zašto pišem?” najbolje je odgovorio George Orwell u istoimenom eseju, dajući četiri nezaobilazna argumenta motivacije svakog pisca, pogotovo esejista/kroničara:

1. Puki egoizam
2. Estetski entuzijazam
3. Povijesni poriv
4. Politička svrha

Na kraju istog eseja, zabrinuvši se nad činjenicom da se njegovi motivi čine previše usmjereni javnosti ističe kako su svi pisci tašti, sebični i lijeni - te se u srži svih motiva nalazi misterija. Ističe kako je pisanje strašna muka, nalik bolesti kojoj se nitko ne bi podvrgnuo da ga na to nije nagonio demon kojem nije mogao odoljeti, niti ga razumjeti.

Starom liscu Georgeu treba vjerovati, jer nekako mi se čini da je dan danas živ, da bi i on pisao blog.

Više od svega se nadam da će vam barem ponekad biti zanimljivo.