Dylan Dog jedan mi je od omiljenih stripova kojeg uvijek rado čitam, pa me odmah zaintrigirala vijest o tome kako izlazi filmsko izdanje, ono službeno, što nije bio film Dellamorte Dellamore Sclavija i Soavija.

Otišavši na imdb na oglasnoj ploči ubrzo sam pročitala kako u filmu neće biti Groucha, a radnja će se, navodno, umijesto u Londonu zbivati u New Yorku. Da, ni Dylana neće glumiti glumac po kojem je stvoren fizički opis Dylana Doga, Rupert Everett, već neki meni nepoznat, plastični lik. Možda im je Rupert pre ocvao, budući da likovi u stripovima rijetko stare, pa su mu trebali naći alternativu.

Kad već pišem o Dylanu - nedavno sam čitala drugi Gigant u izdanju Ludensa: Bezimeni (u izvedbi scenaristice Paole Barbato i Giancarla Alessandrinija - crtača Martina Misterije). Baš mi je dobro sjeo taj strip - ponajviše mi se svidjelo odlično uklapanje djelova u cjelinu, a i same priče su pojedinačno bile zanimljive. Nemam namjeru potanko raščlanjivati strip, ali u svakom slučaju jedan je od najboljih Dylana koje sam pročitala u 2008. Još kad se uzme veličina formata (oko 230 stranica) - odlično!

Na stripovi.com pronašla sam recenziju ovog nastavka koja me ponukala da ga se malo uhvatim samog po sebi, ali svakako i te recenzije koja je sama po sebi neloše napisan tekst, podosta stručan ali po mome mišljenju nepravedno uperen prema scenaristici Barbato koja je ovdje ipak učinila dobar posao.

Čitavo vrijeme referirajući na tvorca Sclavija i na klasik Noćnu moru, autor govori:

“… Kao i uvek, Sclavi nam je ispričao priču koja ima opštu poruku. Kao i uvek, Barbatova nam je ispričala priču koja se tiče isključivo likova o kojima priča.”

Iako ne dajući loše ocijene, recenzent zamjera autorici pretjerano psihologiziranje lika, ipak ponajviše zamjerivši to što je barem na kratko oženila Dylana Doga:

“…Barbatova pak sa Dylanovim brakovima barata potpuno realistično – da, Dylan se ženio dva puta, sa Lillie i Bree. I naravno da je to ostavilo traga na njemu. I naravno da, kada se kao glumac pojavi u predstavi u kojoj glavnog lika progone duhovi njegove dve pokojne supruge, da će te supruge za Dylana biti Lillie i Bree.”

“Suština žena je u pravom, realnom svetu. Nema boljeg primera za to od Paole Barbato, koja je uzela jedan od najpoetičnijih, najromantičnijih serijala ikada, a koji je napravio muškarac, i racionalizovala ga, prebacila u stvaran svet.”

Za manje upućene čitatelje, ako ih ima, DD je neprikosnoven Casanova koji je ženama dostupan isto onoliko koliko i misteriozan i neuhvatljiv.

Ono što može iznervirati jednog pravog muškog ljubitelja serijala, je svakako nagli zaokret u kvazi realistično - i dok si rekao keks, Dylan se iz more u kojoj je okružen Zombijima, galijama i očinskom figurom Xabarasom prebacuje u najgoru moru bračnog života. Nešto slično kao opjevani slučaj Pukanić:) Grozno.

U svakom slučaju, stripovi.com su odličan izvor materijala za informiranje o stripu, pa vam ga svakako preporučam na korištenje.

Željela bih još svašta napisati o Dylanu, al možda bolje da to ostavim za neki drugi post.

Za kraj, citirat ću s wikipedije Umberta Eca koji je rekao da Bibliju, Homera i Dylan Doga može čitati nekoliko dana uzastopce prije nego što mu dosade.