Kad Tončica Čeljuska i Ankica Posavljak zajedno uređuju HTV dnevnik, onda je jedan od ključnih uredničkih komentara kako uskoro počinje nogometno ludilo Euro 2008.

Tužnu činjenica kako nam zapravo predstoji ludilo marketinških oglašivača podvaljuju i u dnevniku. Što se ja čudim…
Nogomet se čini kao najslađi paravan za prodaju pive. I zgrtanja sve vrste para. Nije loša ni piva, a ni nogomet nije loša igra - ali je toliko izopačena, da kad pomislim na brdo mafije i sranja koje ga okružuju, dođe mi muka. Pogotovo mi dođe muka od reklama koje nas tretiraju kao idiote.

Isto tako počeo mi je Slaven Bilić izlazit masu na živce, šta se vidi i iz posljednjeg posta. Zaključci mog kratkog razmišljanja o njemu su da je postao vrsta brenda slična američkim predsjedničkim kandidatima…naravno, u domaćoj recepturi.

On je lik koji je zanimljiv apsolutno svim nišama petparačkog novinarstva koje golica najniži impuls. Zapravo, nekako izgleda kao da je Slaven (ili brend zvan Slaven) slika one Hrvatske koju Sanader prošvercava u EU. Pravnik i nogometaš, ljevičar i katolik, trener i rocker…užasno mi počinje ići na živce. Možda i njemu ide na živce, al nekako mi se ne čini tako kad je i himnu snimio…

Ja sam baš umorna od tog Slavena. Viri odsvuda. Jedva čekam da otisnu wc papir s njegovim likom…

Danas na dnevniku, ona ljiga od Ante Batinovića slaže prilog o tome kako je Slaven ftw Bilić snimio spot za neku pjesmu…

Morate čuti ovaj uvod, ispričan Batinovićevim nevjerovatno monotonim glasom:

“… naime, on je i rock autor koji je napisao navijačku pjesmu za europsko prvenstvo za navijače hrvatske reprezentacije. Pjesmu Vatreno ludilo, koja ima sve elemente da postane i navijačkom himnom. U tekstu pjesme želio je naglasiti kontinuitet uspješnosti hrvatske reprezentacije, naglašavajući treće mjesto na svjetskom prvenstvu u Francuskoj 98.”

Ne znaš tko je ovdje luđi? Slaven Bilić, najnovija pojava koja iskače iz pašteta, Ante Batinović ili kompletna publika dnevnika. A i pjesma zvuči kao teško sranje…