Nije me neko vrijeme bilo jer sam bila na kraćem putu za Ljubljanu, a i prije i poslije nisam uhvatila vremena za vratolomije po tastaturi.

U Sloveniji je u jednu ruku bilo stvarno lijepo. Ljudi su susretljivi i srdačni. S kim god sam komunicirala trudio se govoriti neku verziju zajednički razumljivog jezika. U jednoj od šetnji gradom - kad smo ulovili vrijeme da bježimo s pretrpane i ne baš najsretnije organizirane konferencije - pitala sam se gdje se nalaze ti ksenofobni i nepristupačni slovenci. Gdje su ti Jorasi, branitelji istarskih sela i granice na moru? Gdje su?

Mora bit da svi rade za graničnu policiju!

izbjegli smo Busha i umjesto da nagađamo kome George namiguje tijekom gala večere, manje više neopterećeni smo uživali u šetnjama gradom Splitom.

za ostatak fotografija slobodno otšećite do flickra.