Neki dan sam negdje uočila kako je španjolski parlament ukinuo obvezno nošenje kravate za zastupnike. Jedan od razloga je ušteda energije i borba protiv globalnog zatopljenja. (Navodno, kad zastupnicima kravate stežu vratove - postaje im vruće, pa se pale klime, koje onda troše mnogo električne energije).

Tu je zapravo naveden čitav niz korelacija između kravate i globalnog zatopljenja (gdje, istini za volju, ja uopće ne vidim jasnu vezu) - ono što je vidljivo je svakako kraj ere jedne besmislene krpe koja je simbolički označavala formalnost situacije stežući vratove.

Moram priznat da se baš veselim odluci španjolskog parlamenta, pogotovo iz pozicije hrvatskog kulturnog identiteta godinama temeljenog na nečemu toliko besmislenom kao kravata. Dugo su nas uvjeravali da će baš taj predmet dati prepoznatljivost hrvatskoj kulturnoj ponudi i da će svaki biznismen, parlamentarac i mladoženja u trenutcima dok veže kravatu pomisliti na Hrvatsku i genijalne ljude koji su izmislili taj neprikosnoven modni detalj.

Ma dobro, dosta cinizma. Kravata odlazi u ropotarnicu prošlosti, baš kao što bi trebali i sentimenti prema ustaškom kvislinškom režimu - ali kao za vraga, danas novine javljaju kako je Hrvatska preplavljena simbolikom ustaštva, još jednim oblikom predstavljanja hrvatske kulturne ponude koja čak i mnogo brže i kvalitetnije obiđe svijet od činjenice da postoji nekava kravata.

U Hrvatskoj nije provedena denacifikacija, ustaški režim je višestruko reafirmiran i, sada već reproduciran, od devedesetih naovamo. Vlada štiti ustaše, kaže Pusić, a za dom spremni se orilo švicarskim i austrijskim stadionima. Nekidan je ona okamina od Vlatka Markovića gostovao kod Bage, pa je kao stidljivo apelirao protiv govora mržnje i isticanja ustaških simbola. Ali je na upit o navijačkoj krilatici otkrio da mu je za dom spremni itekako drago čuti, pa je to pokušavao argumentirati iz pozicije kulturnog obrasca -opere Nikola Šubić Zrinski - gdje se isto kliče za dom spremni!

Poznato je da je ta opera bio omiljen glazbeno-scenski spektakl pokojnog FT-a, pa se čak izvodila u nacionalnoj kazališnoj kući u čast njegovim rođendanima, kojima je nema straha prisustvovao i okamina Vlatko Marković.

Da se vratim denacifikaciji. U Njemačkoj, Austriji i svim zemljama u kojima su instalirani kvislinški režimi ona je sprovedena tvrdo i beskompromisno - onom istom snagom kojom je i nametnuta nacistička propaganda. Taj proces je išao toliko daleko da se čak kršili temeljni elementi pravne doktrine o individualnoj krivnji. Provođena je kampanja kolektivne krivice kako bi se čak i latentne simpatizere nacističkog režima uvjerilo da odbace i promijene sklop uvjerenja. Osnovani su sudovi, a svi simpatizeri režima godinama nisu mogli stupiti u javne službe. Ovaj proces je uspio isključivo zbog svoje tvrdolinijske kontrapropagadne - ili klin se klinom izbija.

A kako deustašizirati Hrvatsku. Dovođenjem Marka Perkovića na Trg prilikom dana Grada Zagreba? Nazivajući ulice imenima Mile Budaka i Gojka Šuška?

Ma eto im i njihova kravata!